ŽELJA ZA MIROM

Slobodan prijevod učiteljice hrvatskoga jezika

O.Š. Vodnjan - S.E. Dignano  -  prof. Liliana Manzin

Dječje glasove

vjetar sakuplja

pa ih rasipa među grane

i listove drevnoga drveća;

ono zna slušati

riječi koje izgovaraš

da ih potom ispriča

dolje...dolje...u dubini

Srcu koje kuca

u središtu svijeta.

Kad se dijete smije,

smije se i Srce

i gle, na livadi

tad iznikne divan cvijet.

Kad se dijete raduje,

radosno je Srce

leptiri se rađaju

s vjetrom već izvode ples.

Al', ponekad se osmijeh

pretvara u plač:

tople i teške

spuste se suze,

pogode Zemlju,

ona dršće prestrašena

gledajući smrt -

sa životom je spletena.

Ossetia, Izrael,

Irak, Palestina ...

između bombi i pušaka

smrt korača,

noseći sa sobom

mnogo, previše djece!

Bombardiraju, pucaju

i govore o miru,

Srcu svijeta

to drago čuti nije:

"Ako mržnjom i nasiljem

Zemlju ispunite,

ne izmišljajte laži:

to ratom nazovite!

Mir je osmijeh,

stisak ruke,

miran san,

pogled u daljinu,

slika koju u dubini gledam:

na modrome nebu

duginih boja sedam.

Samo dok rasipaš

ljubav

vjetar se smije

jer tad može prenijeti

drevnome drveću

i korijenju

glasove i sne

djece radosne!"

                                                                                        Elio Giacone